Lekcija 4 materijal

Likestilling

Hvordan de enkelte familiene velger å organisere sitt liv og sine oppgaver, er opp til dem selv. Likevel finner vi tanken om likestilling og likeverd igjen i lover og rettigheter. Disse kan ingen som bor i Norge, velge å se bort fra. Det gjelder for eksempel likestillings- og diskrimineringsloven, ekteskapsloven og arveloven.

Ravnopravnost

Na koje način pojedine obitelji izaberu da organiziraju svoj život i svoje zadatke, je skroz do njih samih. No ipak nalazimo, razmišljanja o ravnopravnosti i istoj vrijednosti u zakonima i pravima. Niko ko živi u Norveškoj ne može izabrati da odstupa od ovih. Ovo važi za, na primjer, Zakon o ravnopravnosti, Zakon o brakovima i Zakon o nasljeđu.

En av de aller viktigste verdiene i det norske samfunnet er likeverd mellom mennesker. Dette innebærer at man mener at mennesker har like stor verdi, uansett kjønn, alder, funksjonsnivå, kulturell bakgrunn, etnisk opprinnelse eller seksuell legning. Samfunnet jobber for å gi alle like muligheter ut fra sine forutsetninger. Eksempler på dette er skolens tilbud til elever med ulike funksjonshemninger og tilbudet om norskopplæring til innvandrere, prinsippet om lik lønn for likt arbeid osv.

Jedna od najvažnijih vrijednosti norveškog društva je da svi ljudi imaju istu vrijednost. pod tim se smatra da ljudi imaju istu vrijednost, bez obzira na spol, starost, nivo funkcionalnosti, kulturnu povijest, etničko porijeklo ili seksualnu pripadnost. Društvo radi na tome da se svima daju iste mogućnosti u skladu sa njihovim sposobnostima. Primjeri ovoga je školska ponuda učenicima s raznim specijalnim potrebama (invaliditetima), i također ponuda učenja norveškog jezika strancima i princip o jednakoj plaći za jednak rad itd.

De siste tiårene har det skjedd mye med likestillingen mellom kjønnene. Vi har opplevd en holdningsendring til menns og kvinners oppgaver og plass både i det offentlige og i familien og hjemmet. På 1970-tallet ble det rettet mer og mer oppmerksomhet mot kvinners rettigheter i samfunnet og deres muligheter innen utdanning og arbeidslivet generelt. Kvinners yrkesaktivitet har økt kraftig, og i dag er nesten like mange kvinner som menn i jobb. Fremdeles fins det likevel typiske kvinne- og mannsyrker, og langt flere kvinner enn menn jobber deltid. Omtrent like mange kvinner og menn har høyere utdanning i dag, men de fleste velger fremdeles tradisjonelt.

U zadnjem se desetljeću desilo dosta toga s ravnopravnosti između spolova. Doživjeli smo promjenu stavova prema zadacima muškaraca i žena i isto tako njihovo mjesto u javnosti, obiteljima i u domu. 1970-tih godina prošlog stoljeća se sve više i više pozornosti pridavalo pravima žena u društvu i njihove mogućnosti unutar obrazovanja i generalno radnog života.
Aktivnost žena u radnom životu se znatno povećala i danas postoji jednako mnogo žena zaposleno kao i muškaraca. Još uvijek postoje tipično ženske i muške struke i mnogo više žena nego muškaraca radi pola radnog vremena. Otprilike podjednako mnogo žena i muškaraca danas ima visoko obrazovanje, ali većina još uvijek bira tradicionalno.

Kvinner utdanner seg oftere innen omsorg og undervisning, menn innen teknikk og naturvitenskap. Selv om kvinner nå utgjør nesten halvparten av de som er i jobb, er fortsatt nesten to av tre ledere i arbeidslivet menn. I de fleste familier i dag, spesielt yngre familier, er det vanlig å dele på både arbeid i hjemmet og på omsorgsarbeid, men kvinner bruker fortsatt mer tid enn menn på husarbeid.

Žene se, često obrazuju unutar brige i nastave, a muškarci unutar tehnike i prirodnih znanosti. Iako žene, danas iznose 47 posto od onih koji su u radu, ali ipak su dva od tri vođa poslovanja u radnom životu muškarci.U većini porodica danas, posebno u mladim porodicama je uobičajena podjela rada i na poslu i u kući, isto tako u staranju o deci, ali žene još uvijek koriste više vremena na kućne poslove nego muškarci. U većini porodica danas, posebno u mlađim porodicama, uobičajeno je deliti posao kod kuće i posao nege, ali žene i dalje troše više vremena od muškaraca na kućne poslove.

Likestillings- og diskrimineringsloven

Likestillings- og diskrimineringsloven er skrevet for å fremme likestilling, fremme kvinners rettigheter og forhindre diskriminering. Målet med loven er å gi kvinner og menn like muligheter til utdanning, arbeid og kulturell og faglig utvikling. Loven pålegger offentlige myndigheter å jobbe aktivt for likestilling mellom kjønnene på alle samfunnsområder.

Loven pålegger også arbeidsgivere og arbeidslivets organisasjoner å arbeide for likestilling på arbeidsplassene og i organisasjonslivet. Forskjellsbehandling av kvinner og menn er ikke tillatt, men ulik behandling som fremmer likestilling kan være tillatt.

Zakon o ravnopravnosti i diskriminaciji

Zakon o ravnopravnosti i dikriminaciji napisan je da bi doprinio jednakosti, a posebno će posteći prava žena i spriječiti diskriminaciju. Cilj zakona je da se ženama i muškarcima daju iste mogućnosti za obrazovanje i rad, te mogućnosti za kulturni i stručni razvoj. Zakon obavezuje javne vlasti da aktivno rade za ravnopravnost između spolova na svim društvenim slojevima.

Zakon o ravnopravnosti također obavezuje poslodavce i radničke sindikate da rade na ravnopravnosti na radnom mjestu i u sindikatima. Nije dozvoljeno tretiranje žena i muškaraca na različit način, ali je dozvoljeno ukoliko to doprinosi ravnopravnosti.

Rettigheter og plikter i ekteskapet

Utdrag fra ekteskapsloven:

Alle som er over 18 år, som ikke er gift fra før, og som har lovlig opphold i Norge, kan inngå ekteskap her.
Alle ekteskap skal inngås frivillig. Kvinner og menn har samme rett til fritt å velge ektefelle selv. Straffeloven fastslår at den som ved vold, frihetsberøvelse, press eller trusler tvinger noen til å inngå ekteskap, kan straffes med fengsel i inntil seks år. Medvirkning straffes på samme måte.
Dersom man bestemmer seg for at man ikke ønsker å leve sammen med ektefellen lenger, kan man kreve separasjon. Når man har vært separert i ett år, kan man få skilsmisse. Dersom man ikke tar ut separasjon, men lever fra hverandre i to år, kan man også få innvilget skilsmisse. Kvinner og menn har samme rett til å ta ut separasjon og be om skilsmisse.
En ektefelle kan kreve skilsmisse uten separasjon dersom den andre ektefellen har utsatt ham eller henne eller barna for drapsforsøk, vold, alvorlig mishandling eller har skapt frykt for dette. En ektefelle kan også kreve skilsmisse dersom ekteskapet ble inngått ved tvang. Det finnes også rettigheter knyttet opp til oppholdstillatelser, hvis man bryter ut av ekteskap av disse årsakene.
Ektefeller har et felles ansvar for å forsørge og ta seg av familien. De har sammen det økonomiske ansvaret, og de har sammen ansvaret for det arbeidet som kreves for at familien skal ha det bra. Men de kan bidra til dette på ulike måter. Det kan være gjennom å tjene penger, gjennom arbeid i hjemmet, ved tilsyn med barna eller på annen måte. En ektefelle kan i noen tilfeller kreve penger av den andre ektefellen til å dekke nødvendige utgifter. Ekteskapsloven § 39 sier at ektefeller har plikt til å gi hverandre opplysninger om økonomien sin. En ektefelle kan be om å få kopi av for eksempel den andres skattemelding, utskrift fra bankkontoer osv.
Hvem eier hva i et ekteskap? Det man eier før man gifter seg, eier man fortsatt selv etter at man har giftet seg. Man eier også det man arver eller får i gave etter at man har giftet seg, og man eier det man kjøper selv. Det man eier, kan man selge eller gi bort uten at ektefellen kan stoppe det. Det som to ektefeller kjøper sammen eller til hjemmet, eier de sammen.

Prava i dužnosti u braku

Izvod iz Zakona o braku:

Svi koji su iznad 18 godina, koji nisu vjenčani i koji su zakonski boravili u Norveškoj mogu ovdje stupiti u brak.
U sve brakove se stupa dobrovoljno. Žene i muškarci imaju isto pravo da slobodno biraju svog supružnika. Kazneni zakon utvrđuje da onaj koji koristi nasilje, oduzima slobodu, prisiljava ili prijeti nekome da stupi u brak, može biti kažnjen sa zatvorskom kaznom do šest godina. Sudjelovanje se kažnjava na isti način.
Ako se osoba odluči da više ne želi da živi sa supružnikom može zahtijevati separaciju. Kada je prošla jednogodišnja separacija, može se dobiti razvod. Ako osobe ne prođu kroz separaciju, ali žive odvojeno jedno od drugog dvije godine, razvod braka se može odobriti. Žene i muškarci imaju ista prava da traže separaciju i razvod.
Jedan od supružnika može tražiti razvod bez separacije ako je drugi supružnik izložio nju/njega ili djecu pokušaju ubojstva, nasilju, ozbiljnom zlostavljanju ili stvorio strah za gore navedeno. Jedan supružnik može, također tražiti razvod ako brak sklopljen nasilno. Ukoliko osoba prekine odnos tj.vezu sa drugom osobom, postoje pravila povezana sa boravišnom dozvolom.
Supružnici imaju zajedničku odgovornost da izdržavaju i da se brinu o svojoj porodici. Imaju istu ekonomsku odgovornost i imaju istu odgovornost za rad koji je potreban da bi porodici bilo dobro. Oni mogu doprinositi ovome na razne načine. Mogu zarađivati novac, raditi u kući, nadgledati djecu ili to raditi na neki drugi način. Supružnik, u nekim slučajevima može od drugog supružnika zahtijevati novac da bi se neophodni izdatci pokrili. Zakon o braku § 39 govori da supružnici imaju dužnost da daju podatke o svojim financijama. Supružnik može tražiti, na primjer kopiju godišnjeg obrasca za prijavu poreza svog supružnika, izvod bankovnih računa itd.
Ko posjeduje šta u braku? Ono što jedna osoba posjeduje prije stupanja u brak, i dalje će to posjedovati nakon stupanja u brak. Također, osoba posjeduje ono što naslijedi ili dobije kao poklon nakon što je stupila u brak. Ono što neko sam posjeduje može prodati ili dati dalje bez da supružnik to može zaustaviti. Ono što dva supružnika kupe skupa ili ono što kupe za dom, to posjeduju skupa.

Ekteskapsloven

Ekteskapsloven regulerer forhold i ekteskapet. Samboere har ikke de samme rettighetene og pliktene overfor hverandre som det ektefeller har. Samboerpar bør derfor inngå egne avtaler.

Zakon o bračnoj zajednici

Zakon o bračnoj zajednici regulira odnose u bračnoj zajednici. Nevjenčani parovi koji stanuju skupa nemaju ista prava i dužnosti jedno prema drugom kao što supružnici imaju. Nevjenčani parovi koji stanuju skupa trebali bi napraviti vlastite dogovore.