Lekcija 3 materijal

Religioner og livssyn i Norge

Det er er full religionsfrihet i Norge. Det betyr at man kan praktisere religionen sin uten at man trenger å være redd for å bli forfulgt eller straffet for dette. Det betyr også at hvert enkelt individ står fritt til å bestemme hvilken religion man ønsker å tilhøre. Like viktig er det at hvert enkelt individ også er fri til å velge ikke å tilhøre en religion.

Religije i pogled na život u Norveškoj

U Norveškoj je potpuna sloboda izbora vere. To znači da osoba može praktikovati ( upražnjavati) svoju veru bez da ga treba biti strah da će biti progonjen ili kažnjen zbog ovog. To također znači da je svaki pojedinac slobodan da odluči kojoj vjeri želi pripadati. Isto tako bitno je da svaki pojedinac slobodno može da izabere želi li pripadati jednoj religiji ili ne.

Det største trossamfunnet i Norge er Den norske kirke som er en folkekirke. Dette vil si at den i prinsippet omfatter alle og baserer seg på barnedåp og de som ikke melder seg ut. Rundt 70 prosent av befolkningen er medlemmer her. Selv om medlemsprosenten er høy, betyr ikke dette nødvendigvis at religion har en framtredende plass i alles liv. Likevel er kirken fremdeles viktig for de fleste innbyggerne ved seremonier som dåp, konfirmasjon, bryllup og begravelser, i tillegg til i julen. Tros- og livssynssamfunnene kan få økonomisk støtte fra staten og kommunen. Godkjente tros- og livssynssamfunn får like mye støtte for hvert av sine medlemmer som det Den norske kirke får.

Najveća vjerske zajednica u Norveškoj je Crkva Norveške. Oko 70 posto stanovništva je ovdje član. Iako je postotak članova visok, to ne znači da vjera ima istaknuto mjesto u njihovom životu. Statistika, na primjer pokazuje da samo dvanaest posto Norvežana ide u crkvu češće nego jedanput mjesečno. 37 posto ljudi govori ne ide nikad u crkvu. I dalje je crkva bitna za većinu stanovnika pri obredima kao krštenje, krizma, vjenčanje i pogrebi, uz Božić. Vjerske i duhovne zajednice mogu dobiti finansijsku pomoć od države i općine. Priznata vjerska i duhovna društva primaju jednak iznos za svakog od svojih članova kao i što Crkva Norveške prima.

De forskjellige trossamfunnene får penger til drift fra staten

Norge er et flerkulturelt og sekulært samfunn

Norge ble kristnet for rundt 1000 år siden, og siden reformasjonen på 1500-tallet har luthersk kristendom (protestantisme) vært den dominerende religionen i Norge.

Før var det forbudt for nordmenn å melde seg ut av statskirken, og først rundt 1850 ble det lov for ikke-kristne trossamfunn å organisere seg i Norge.

I dag har samfunnet blitt mer og mer sekulært. Det betyr at religion har mindre betydning i samfunnet enn tidligere, både blant privatpersoner og når landets lover skal utformes.

Razne verske zajednice primaju novac od države za rad.

Norveška je multikulturalno i sekularno društvo

Norveška je postala kršćanska zemlja prije otprilike 1000 godina, i od reformacije tijekom 16.stoljeća je Lutersko kršćanstvo (protestantizam) bila dominirajuća religija u Norveškoj.
Ranije je ispis iz Crkve bio zabranjen za Norvežane. Tek prije oko stotinjak godina je odobreno da se ne-kršćanska vjerska društva mogu organizirati.
Danas je društvo postalo sve više i više sekularno. To znači da religija ima manju važnost u društvu nego ranije, i među privatnim osobama, a i kad se zakoni zemlje formiraju.

Ulike tros- og livssynsgrupper i Norge

Rundt 30 prosent av befolkningen i Norge er ikke medlemmer av folkekirken. Omtrent halvparten av disse er medlemmer av andre tros- eller livssynssamfunn, mens den andre halvparten ikke er medlem av noen slike samfunn.

Razne verske i duhovne grupe u Norveškoj

Oko 30 posto stanovnika u Norveškoj nije član narodne Crkve. Otprilike polovica ovih članova je član drugog vjerskog ili duhovnog društva, dok druga polovica nije član niti jednog takvog društva.

Folkekirken

Den norske kirke er en folkekirke. Den er det største trossamfunnet i Norge, og praktiserer luthersk-protestantisk kristendom.
Tidligere var Den norske kirke statskirke i Norge.
Norge har ikke lenger noen statsreligion.

Narodna crkva

Norveška crkva je narodna crkva. Ona je najveća verska zajednica u Norveškoj, koja praktikuje (upražnjava) luteranski protestantizam hrišćanstva.
Ranije je Crkva Norveške bila Državna crkva u Norveškoj.
Norveška više nema neku državnu religiju.

Barn og familie

Hvert år blir det født cirka 60 000 barn i Norge. Kvinner i Norge får gjennomsnittlig omtrent 1,5 barn hver. Tre av fire barn bor sammen med begge foreldrene sine. Den siste fjerdedelen bor enten bare sammen med én av foreldrene, eller sammen med én av foreldrene og dennes nye partner.

Deca i familija

Svake godine se rodi oko 60 000 djece u Norveškoj. Žene u Norveškoj u prosjeku dobivaju oko 1,5 djece. Troje od četvoro djece živi s oba svoja roditelja. Preostala četvrtina djece živi samo sa jednim od roditelja ili zajedno s jednim od roditelja i njihovim novim partnerom.

Tre av fire par som bor sammen, er gift, mens ett av fire par er samboere. Gjennomsnittsalderen for å gifte seg for første gang er over 30 år, både for menn og kvinner. Mange er samboere i noen år før de gifter seg. Hvert år skiller omtrent 10 000 gifte par seg. Det er nesten halvparten av de som inngår ekteskap hvert år.

Tri od četiri para koja žive skupa su vjenčani, dok jedan od četiri para živi nevjenčano skupa. Prosječna starosna dob za vjenčanje po prvi put je preko 30 godina starosti, i za muškarce i za žene. Mnogi nevjenčano žive skupa nekoliko godina prije nego se vjenčaju. Svake godine se razvede oko 10 000 parova. To je skoro polovina od onih kojih se vjenčani.

Familie

De fleste er del av en familie. Noen bor sammen med andre familiemedlemmer, mens andre bor alene. Også de som bor alene, har ofte en familie, men familien bor kanskje i et annet hus, i en annen by eller i et annet land.

Porodica

Većina nas je dio jedne porodice. Neki stanuju skupa sa ostalim članovima porodice, dok drugi stanuju sami. Također i oni koji stanuju sami, često imaju jednu porodicu, dok ta porodica vjerojatno živi u jednoj drugoj kući, drugom gradu ili drugoj zemlji.

Husholdning

En husholdning er mennesker som bor sammen, og som har felles økonomi. En husholdning kan bestå av én eller flere personer. I en husholdning i Norge i dag bor det i gjennomsnitt litt over to personer.

Kućanstvo

Kućanstvo čine ljudi koji stanuju skupa, i imaju zajedničku ekonomiju. Jedno kućanstvo se može sadržavati od jedne ili više osoba. U Norveškoj u prosijeku svako se kućanstvo sadrži od nešto iznad dvije osobe.

Barndom, barneloven og barnevernet

FNs barnekonvensjon inneholder 42 punkter som sier hvilke rettigheter alle barn har. Konvensjonen ble vedtatt i 1989, og Norge skrev under i 1991.

I Norge gjelder barneloven. Denne loven gjelder for barn og unge under 18 år og sier mye om foreldrenes plikter overfor barna og barnas rettigheter overfor foreldrene.

Detinjstvo, Zakon o deci i dečja zaštita

UN-ova konvencija dječjih prava sadrži ukupno 42 stavke koje govore koja prava sva djeca imaju. Usvojena je 1989. godine, a Norveška ju je potpisala 1991. godine. U Norveškoj važi Zakon o djeci. Ovaj zakon važi za djecu i mlade ispod 18 godina i govori mnogo o roditeljskoj dužnosti prema djeci i opravu koje djeca imaju na roditelje.

Her er noen viktige punkter i barneloven:

Når et barn blir født, skal legen eller jordmoren gi fødselsmelding til Folkeregisteret. Det skal meldes fra om hvem som er mor og far til barnet, og om foreldrene bor sammen. Hvis barnet blir født uten lege til stede eller mens mor oppholder seg i utlandet, har mor plikt til å melde fra selv.
Det er som regel foreldrene som har hovedansvaret for barna sine, og barn har krav på omsorg og omtanke fra foreldrene.
Foreldre har plikt til å forsørge barna sine. Det vil si at de må sørge for at barna får mat og klær og andre ting som er nødvendig for å ha et godt liv. Denne forsørgelsesplikten gjelder helt til barnet har fylt 18 år. Foreldre har også vanligvis plikt til å forsørge barna sine til de er ferdige med videregående skole, selv etter at de har fylt 18 år.
Foreldrene har plikt til å gi barna en god oppdragelse, og de skal alltid tenke på barnas interesser og behov. Barneloven forbyr bruk av vold i oppdragelsen. Bruk av vold eller andre krenkelser er straffbart.
Foreldrene har plikt og rett til å ta avgjørelser for barnet i personlige forhold når barnet ikke kan bestemme selv. I barneloven er det et viktig prinsipp at foreldrene skal legge større og større vekt på hva barnet selv mener etter hvert som det blir eldre. Barnet skal få stadig større selvbestemmelsesrett etter hvert som det modnes og utvikler seg. Et barn som er sju år, har rett til å si sin mening før foreldrene tar avgjørelser om personlige forhold som gjelder barnet. Loven bestemmer at når barnet har fylt tolv år, skal det legges stor vekt på hva det mener.
Et barn som har fylt 15 år, har selv rett til å avgjøre spørsmål om utdanning og om å melde seg ut og inn av organisasjoner. Det betyr for eksempel at det er den unge selv som bestemmer hvilken videregående utdanning han eller hun skal søke på. Foreldrene og den unge diskuterer gjerne dette, og foreldrene er ofte med på å gi ungdommen råd. Men det er altså ungdommen selv som bestemmer. Ungdom kan også selv bestemme om de vil være med i politiske organisasjoner, religiøse menigheter og andre foreninger.
Foreldrene skal sørge for at barna deltar i den obligatoriske grunnskoleopplæringen, og de skal sørge for at barna får en utdanning som passer til deres evner og interesser.
Barn har rett til å ha samvær med begge foreldrene, også selv om foreldrene bor hver for seg.
Myndighetsalderen i Norge er 18 år.Dette vil si at man nå er gammel nok til å inngå juridiske avtaler og ha kontroll over egne penger. Det er ikke lenger foreldrene som står til ansvar.

Ovo su neke bitne stavke u dječjem Zakonu:

Kad se jedno dijete rodi doktor ili babica šalje poruku o rođenju Matičnom uredu. Obavještava se ko su majka i otac djeteta i da li roditelji žive skupa. Ako je dijete rođeno bez prisustva doktora ili dok je majka boravila u inostranstvu, onda je majka dužna da sama preda prijavu.
uobičajeno je da roditelji imaju glavnu odgovornost za svoju djecu i da djeca imaju pravo na roditeljsku njegu i pažnju.
Roditelji imaju dužnost da izdržavaju svoju djecu. To znači da oni moraju osigurati da djeca imaju hranu i odjeću i ostale stvari koje su neophodne za jedan dobar život. Ova dužnost izdržavanja važi skroz dok dijete ne napuni 18 godina. Roditelji imaju dužnost da izdržavaju svoju djecu dok ona ne završe srednju školu, iako su djeca napunila 18 godina.
Roditelji imaju dužnost da djeci daju jedan dobar odgoj i uvijek se mora misliti na interesovanja i potrebe djece. Dečiji Zakon zabranjuje korištenje nasilja u odgoju. Ozbiljno nasilje ili druga vrijeđanja mogu dovesti do toga da se Zavod za dječju zaštitu umiješa u familiju.
Roditelji imaju dužnost i pravo da odlučuju u ime djece o ličnim odnosima kada dijete ne može odlučivati samo. U dječjem Zakonu stoji jedan bitan princip, a to je da kako djeca odrastaju roditelji će sve više i više slušati ono što dijete samo smatra. Dijete će vremenom kako zreli i kako se razvija sve više sticati pravo na samostalnu odluku. Dijete koje ima sedam godina ima pravo da kaže svoje mišljenje prije nego roditelji odluče u ličnim odnosima koja važe za dijete. Zakon odlučuje da nakon što dijete napuni dvanaest godina uzeće se u obzir u velikoj mjeri njegovo mišljenje.
Dijete koje je napunilo 15 godina ima pravo da samo odluči pitanja o obrazovanju i učlanjenje ili ispis iz organizacija. To, na primjer znači da omladinac sam može da odluči za koje srednjoškolsko obrazovanje on ili ona želi aplicirati. Roditelji diskutiraju ovo sa omladincem i vrlo često mu daju savjete. U svakom slučaju omladinac odlučuje sam. Omladinci, također mogu da odluče sami da li se žele pridružiti političkim organizacijama, vjerskim zajednicama i drugim udruženjima.
Roditelji moraju osigurati da djeca učestvuju u obaveznom osnovnnom školovanju, te da osiguraju da djeca steknu obrazovanje koje je u skladu s njihovim sposobnostima i interesima.
Djeca imaju pravo da provode vrijeme s oba roditelja, iako roditelji žive odvojeno.
Punoljetna dob u Norveškoj je 18 godina. S time se smatra da je osoba dovoljno stara da potpisuje pravne dogovore i da ima kontrolu nad vlastitim novcem. Roditelji nisu više odgovorni.

Barnevernet i Norge

Barnevernets historie i Norge skriver seg fra 1800-tallet. Norge ble det første landet i verden som opprettet et offentlig barnevern for å hjelpe barn som befinner seg i sårbare livssituasjoner og trenger ekstra hjelp og beskyttelse.

Hver kommune har en barneverntjeneste. Barneverntjenestens arbeid reguleres av barnevernloven. Denne loven gjelder for alle barn og unge som oppholder seg i Norge, uavhengig av barnets bakgrunn, nasjonalitet eller statsborgerskap.

Omsorg for og oppdragelse av barn er først og fremst foreldres ansvar. Noen foreldre kan til tider ha behov for hjelp i kortere eller lengre perioder, for eksempel på grunn av en vanskelig livssituasjon. Barnevernet kan bistå barn og familier i slike situasjoner.

Služba dječije zaštite u Norveškoj

Istorija Službe dječije zaštite u Norveškoj počinje od 1800-tih godina. Norveška je prva zemlja u svijetu koja je napravila javnu službu dječije zaštite da bi pomogla djeci koja se nalaze u teškim životnim situacijama i kojima je potrebno dodatne pomoći i zaštite. Svaka općina ima Službu dječije zaštite. Rad Službe dječije zaštite regulira Zakon o djeci. Ovaj Zakon važi za svu djecu i mlade koja borave u Norveškoj, neovisno o djetetovoj povijesti, nacionalnosti ili državljanstvu.

Briga i odgoj djece, prvenstveno je odgovornost roditelja. Ponekim roditeljima nekada je potrebna pomoć u kraćim ili dužim periodima, na primjer zbog teške životne situacije. Služba može pomoži djeci i obiteljima u takvim situacijama.

Til barnets beste

Barnevernet skal gi hjelp som er til barnets beste. Dette er i samsvar med FNs barnekonvensjon, som også er en del av norsk lov. Barnekonvensjonen slår fast at barn er selvstendige individer med særskilte behov og grunnleggende rettigheter til liv, utvikling, beskyttelse og deltakelse. I tråd med FNs barnekonvensjon art. 12, er det fastsatt at barnevernet skal lytte til barnets meninger og tillegge dem tilbørlig vekt etter barnets alder og modenhet. Når familien har kommet i kontakt med barnevernet, er det derfor vanlig at barnevernet både vil snakke med foreldre og med barn.

U korist deteta

Služba za zaštitu dece pruža pomoć koja je u najboljem interesu deteta. Ovo je u skladu sa Konvencijom UN-a o pravima deteta, koja je takođe deo norveškog zakona. Konvencija o pravima deteta navodi da su deca nezavisni pojedinci sa posebnim potrebama i osnovnim pravima na život, razvoj, zaštitu i učešće. U skladu sa Konvencijom UN o pravima deteta, čl. 12. predviđeno je da služba za zaštitu deteta sasluša detetova mišljenja i pridaje mu odgovarajuću težinu u skladu sa detetovom dobom i zrelošću. Kada porodica dođe u kontakt sa službom za zaštitu dece, stoga je uobičajeno da služba za zaštitu deteta razgovara i sa roditeljima i sa decom.

Barnevernets viktigste oppgaver:

Å gi hjelp og støtte:
Barneverntjenesten bistår barn og familier når barnet på grunn av vanskelige livssituasjoner eller av andre grunner har behov for det. Barnevernet ønsker samarbeid med foreldrene for at barn skal ha det bra i hjemmet. Hjelpen kan blant annet gis i form av råd og veiledning, eller som hjelp til deltakelse i fritidsaktiviteter, barnehage eller SFO/AKS. I de fleste barnevernsaker mottar familien hjelp og støtte i hjemmet. Noen ganger er det ikke nok med hjelp i hjemmet, og det kan være at barnevernet blir enige med foreldrene om at barn må flytte ut av hjemmet for en kortere eller lengre periode.

Pružiti pomoć i podršku

Služba dječije zaštite pomaže djeci i obiteljima kada je to djetetu i obiteljima potrebno, radi teških životnih situacija ili drugih razloga. Služba dječije zaštite želi saradnju sa roditeljima za dobrobit djeteta u domu. Pomoć može biti u obliku savijeta i uputa, ili kao pomoć pri učešću u aktivnostima u slobodno vrijeme, vrtićima ili SFO/AKS – produženi boravak. U većini slučajeva obitelj prima pomoć i podršku u svom domu. Nekada pomoć u vlastitom domu nije dovoljna, te se Služba dogovori sa roditeljima da se dijete mora iseliti iz svog doma na jedan kraći ili duži period.

Ansvar for å beskytte barna:

Som regel er det best for barn å vokse opp i eget hjem, men barneverntjenesten har et ansvar for å beskytte barna dersom hjelp og støtte i samarbeid med foreldrene (hjelpetiltak) ikke er nok til å ivareta barns behov. Barnevernet skal prøve med hjelpetiltak før omsorgsovertakelse vurderes. Det må svært tungtveiende grunner til for at barnevernet skal overta omsorgen for barn. Eksempler på dette er når barn utsettes for alvorlig omsorgssvikt – det vil si hvis foreldrene påfører det fysisk eller psykisk skade eller forsømmer det så alvorlig at barnets fysiske eller psykiske helse og utvikling er i fare. Hvis foreldrene bruker vold mot barnet, for eksempel slår, kan dette ses som omsorgssvikt. Dersom et barn skal plasseres utenfor hjemmet uten foreldrenes samtykke, må dette besluttes i Fylkesnemnda for barnevern og sosiale saker, som er et domstollignende organ. I slike saker har foreldrene krav på gratis rettshjelp (advokat).

-Odgovornost dječije zaštite:

Za djecu je najbolje da odrastaju u vlastitom domu, ali Služba dječije zaštite ima odgovornost da zaštiti djecu ukoliko pomoć i podrška u saradnji sa roditeljima (mjere pomoći) nije dovoljna da zaštiti potrebe djeteta. Služba dječije zaštite mora isprobati mjere pomoći prije nego što se preuzimanje brige i starateljstva uzme u razmatranje. Vema teški i preovladavajući razlozi moraju biti prisutni da bi Služba dječije zaštite preuzela skrb o djetetu. Primjer tome je kad se dijete izlaže ozbiljnom nedostatku starateljstva, – ukoliko roditelji nanose fizičke ili psihičke ozlijede djetetu ili zapostave dijete toliko ozbiljno da se psihičko i fizičko zdravlje, te razvoj djeteta dovodi u opasnost. Ukoliko roditelji koriste nasilje nad djetetom, na primjer udaranje, to se može smatrati zanemarivanjem brige o djetetu. Ukoliko će se dijete plasirati van svog doma, bez roditeljske suglasnosti, ova odluka mora se donijeti u Županijskom vijeću za zaštitu djece i socijalne slučajeve, što je organ sličan sudu. U ovakvim slučajevima roditelji imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć (advokat/odvjetnik).

Gangen i en barnevernssak
Mange barnevernssaker starter med at foreldrene eller barnet selv tar kontakt med barnevernet for å be om hjelp. Barneverntjenesten får også henvendelser fra helsestasjoner, sykehus, skoler, barnehager, naboer og andre som er bekymret for et barn. Alle som arbeider i det offentlige, for eksempel i skoler, barnehager og helsestasjoner, har lovpålagt meldeplikt til å kontakte barnevernet dersom de er alvorlig bekymret for et barn. Alle meldinger som barnevernet mottar blir vurdert. Dersom barnevernet ser at det er grunn til det, tar de kontakt med barn og foreldre for å få mer informasjon om hvordan barnet har det. Det kan da være at barnevernet ønsker å snakke med barnet alene. Foreldre og barn har rett til tolk dersom de har behov for det. Det er vanlig at barnevernet kontakter andre som kjenner familien og barnet, som for eksempel barnehage og skole. Hvis barnevernet vurderer at det ikke er grunn til bekymring, så henlegger de saken. Ellers vil de foreslå tiltak for å hjelpe barnet og familien.

Proces predmeta u Službi zaštite djeteta

Mnogi slučajevi u službi za zaštitu djece počinju s tim da roditelji sami kontaktiraju službu dječje zaštite i zatraže pomoć. Službi dječje zaštite se također obraćaju domovi zdravlja, bolnice, škole, obdaništa, susjedi i drugi koji su zabrinuti za dijete. Svi koji rade i u javnoj službi, na primjer u školi, obdaništu i domovima zdravlja imaju zakonsku dužnost da kontaktiraju Službu dječje zaštite ako su ozbiljno zabrinuti za dijete. Sve prijave koje Služba dječje zaštite primi budu razmotrene. Ako Služba dječje zaštite vidi da postoji razlog za to, oni kontaktiraju dijete i roditelje da bi dobili više informacija o tome kako je djetetu. Ponekad Služba želi da razgovara samo sa djetetom. Ukoliko imaju potrebu roditelji i djeca imaju pravo na prevodioca. Uobičajno je da Služba kontaktira druge koji poznaju obitelj i dijete, kao na primjer obdenište i školu. Ukoliko Služba smatra da predmet nije zabrinjavajući, postupak bude obustavljen. U protivnom će predložiti mjere pomoći djetetu i obitelji.

Hvordan kan barn og voksne kontakte barnevernet?
Alle kommuner har en barneverntjeneste som er åpen på dagtid. Både barn og voksne kan henvende seg dit. På kveld/natt og i helger kan barn eller andre som er bekymret for et barn, ringe alarmtelefonen for barn og unge på telefon: 116 111.

Kako mogu djeca i odrasli kontaktirati Službu zaštite djeteta?
Sve općine imaju Službu za zaštitu djece koja je otvorena tokom dana. I djeca i odrasli se mogu obratiti njima. Tokom večeri/noći i vikendima, djeca ili oni koji su zabrinuti za dijete, mogu zvati Alarm-telefon za djecu i mlade na telefon: 116 111.

Barnetrygd

Barnetrygd er en økonomisk støtte som blir gitt for alle barn under 18 år som er bosatt i Norge. Den skal bidra til å dekke utgifter som følger med det å ha barn.
Her kan du finne mer info, inkludert kronebeløp om barnetrygd: NAV Barnetrygd.

Dječji doplatak

Dječji doplatak je novčana podrška koja se daje svoj djeci ispod 18 godina koja su nastanjena u Norveškoj. Novac treba da pomogne u pokrivanju troškova familijama koje imaju djecu. Ovdje možeš naći više informacija, uključujući i iznos dječijeg doplatka u krunama. NAV Barnetrygd.

Kontantstøtte

Kontantstøtte er en økonomisk støtte som blir gitt for alle barn mellom ett og to år som ikke går i barnehage. Kontantstøtten er for barn mellom 13 og 23 måneder. Deltidsplass i barnehage gir redusert kontantstøtte.
Her kan du finne mer info, inkludert kronebeløp om kontantstøtte: NAV Kontantstøtte.

Novčana naknada

Novčana naknada je ekonomska podrška koja se daje za svako dijete između jedne i dvije godina, koje ne ide u vrtić. Novčana naknada za svako dijete između 13 i 23 mjeseci se isplaćuje mjesečno. Za polovično mjesto u vrtiću / obdaništnu novčana naknada je umanjena. Ovdje možeš naći više informacija o novčanoj naknadi, uključujući iznos u krunama: Za polovično mjesto u vrtiću / obdaništnu novčana naknada je umanjena.NAV Kontantstøtte.

Barneoppdragelse

Barn er avhengige av foreldrene, og foreldrene har hovedansvaret for barna sine og for barneoppdragelsen. Tidligere ble barn sett på som «små voksne», og de måtte ofte jobbe for å bidra til familiens inntekter. Tidligere var det vanlig å bo i storfamilier, mens i dag vokser de fleste barn opp i kjernefamilier. De fleste barn går i barnehage, og alle barn går på skolen fra de er seks år.

Odgoj djece

Djeca su ovisna o roditeljima i roditelji imaju glavnu odgovornost za svoju djecu i za njihov odgoj. Ranije se na djecu gledalo kao na «male odrasle», i često su morali da rade da bi doprinijeli porodičnim prihodima. Ranije je bilo uobičajeno da se živi u velikoj obitelji, dok danas većina djece odrasta u užoj obitelji. Većina djece ide u vrtiće / obdaništa i sva djeca pohađaju školu kada napune šest godina.

Synet på barneoppdragelse har endret seg. I dag er barndommen en tid for lek og læring, og det blir ikke stilt krav til barn på samme måte som før. Foreldre ønsker å være mye sammen med barna sine, og de ønsker å vite mye om barnas liv i den tida de ikke er sammen. De legger derfor stor vekt på å ha et godt samarbeid med barnehagen og skolen. De fleste foreldre synes også det er viktig å kjenne vennene til barna og deres foreldre.

Fordi barna lærer og erfarer mye utenfor hjemmet, vil de også bli preget av samfunnet og miljøet de lever i. Ingen foreldre har full kontroll med hvordan barna utvikler seg, og ingen barn blir kopier av sine foreldre. Foreldre ønsker likevel vanligvis å være gode rollemodeller og å vise barna sine hvordan man bør oppføre seg og reagere i ulike situasjoner.

Pogled na odgoj djeteta se promijenio. Danas je djetinjstvo vrijeme za igru i učenje i djeci se ne postavljaju uslovi na isti način i kao ranije. Roditelji žele da provode dosta vremena sa svojom djecom i žele da znaju dosta o životu djeteta iz vremena kad nisu skupa. Zbog toga im je bitno da imaju dobru suradnju sa obdaništem i školom. Većina roditelja smatra, također da je bitno poznavati prijatelje djeteta i njihove roditelje.

Iz razloga što djeca uče i stječu mnoga iskustva van kuće, na njih će također uticati društvo i sredina u kojoj žive. Niti jedan roditelj ima totalnu kontrolu nad tim kako će se dijete razviti i niti je jedno dijete kopija svojih roditelja. Ipak roditelji žele da budu dobri primjeri svojoj djeci i pokazat im kako bi se čovjek trebao ponašati i reagirati u raznim situacijama.

Mange foreldre synes av og til at barneoppdragelse kan være vanskelig. De kan da for eksempel søke råd hos noen som kan mye om dette, lese bøker om emnet eller finne informasjon på nettet.

Mnogi roditelji smatraju da, ponekad odgoj djeteta može biti težak. Tada oni mogu, na primjer tražiti savjet kod nekoga ko zna dosta o tome, čitati knjige o toj temi ili pronaći informacije na Internetu.

Skolegang

I Norge har alle barn rett og plikt til ti års opplæring. Ungdom har også rett til videregående opplæring.

Opplæringen i skolen skal skje i samarbeid og forståelse med hjemmet.

Foreldrene har hovedansvaret for barna sine, og de har derfor både rett og plikt til medvirkning og medinnflytelse i skolen.

Period školovanja

U Norveškoj sva djeca imaju pravo i dužnost na desetogodišnje obrazovanje. Omladinci imaju, također pravo na srednjoškolsko obrazovanje.

Obrazovanje u školi se dešava u suradnji i razumijevanju sa domom.

Roditelji imaju glavnu odgovornost za svoju djecu i zbog toga imaju i pravo i dužnost na sudjelovanje i uticaj na školu.

Ulike boliger

Det fins over to millioner boliger i Norge. Over halvparten av disse er eneboliger. I store byer, som Oslo, er 70 prosent av boligene blokker og bygårder. I mindre kommuner kan det være opptil 90 prosent eneboliger. Omtrent en fjerdedel av befolkningen leier boligen de bor i, mens resten eier boligen sin selv.

Det er to måter å eie en bolig på. Man kan enten være selveier, eller man kan eie gjennom borettslag eller aksjeselskap.

Nesten alle boliger i Norge har eget bad og toalett og eget kjøkken.

Razne stambene jedinice

U Norveškoj postoji preko dva miliona stambenih jedinica. Preko polovice od ovih su obiteljske samostalne kuće. U velikim gradovima poput Osla je 70 posto stambenih jedinica blokovi i starije stambene zgrade. U manjim općinama i do 90 posto su obiteljske kuće. Otprilike jedna četvrtina stanovništva iznajmljuje stambenu jedinicu u kojoj stanuju, dok ostatak posjeduje svoju stambenu jedinicu.

Postoje dva načina da jedna stambena jedinica posjeduje. Čovjek može da ili sam bude vlasnik ili da je posjeduje putem suvlasništva (borettslag) ili akcionarskog društva.

Skoro sve stambene jedinice u Norveškoj imaju vlastito kupatilo, toalet i vlastitu kuhinju.

Visste du at …

For å varme opp boligen er det vanligst å bruke elektrisitet. Over 90 prosent av boligene bruker elektrisitet til oppvarming. En del bruker også ved eller olje.
Ca. en tredjedel av forbruket til norske husholdninger går til å dekke utgiftene til bolig, mens en gjennomsnittshusholdning bare bruker 11 prosent av budsjettet til mat.

Da li si znao-la da…

Uobičajeno je koristiti struju za zagrijavanje stanova. Preko 90 posto stambenih jedinica koristi struju za grijanje. Jedan dio također koristi i naftu.
Otprilike jedna trećina potrošnje norveških kućanstava ide za pokrivanje stambenih troškova, dok jedno prosječno kućanstvo koristi samo jedanaest posto budžeta na hranu.