Lekcija 13 materijal

Velferdsgoder

Velferdsgodene i Norge er universelle. Det betyr at alle har rett til å nyte godt av dem.

Selv om alle har rett til å benytte seg av velferdsgodene, er det ikke meningen at alle skal benytte seg av alle velferdsgodene.

Dobra socijalnog blagostanja

U Norveškoj su dobrobiti socijalnog staranja univerzalni. To znači da svi imaju pravo da uživaju u njima.

Iako svi imaju pravo da se koriste s dobrobitima socijalnog staranja, nije namjera da se svi koriste svim dobrobitima socijalnog staranja.

Noen av velferdsgodene nyter de fleste av oss godt av i lange perioder av livet. Noen av velferdsgodene er blant annet utdanning og pensjon som alle er finansiert av velferdsstaten. Alle barn og unge i Norge i dag har for eksempel rett og plikt til ti års opplæring på grunnskolens nivå, og de fleste tar også videregående utdanning. Mange av oss vil også være så heldige at vi blir gamle nok til å bli alderspensjonister.

Noen velferdsgoder benytter vi oss kanskje bare av én eller flere ganger i livet. I Norge er det gratis å ligge på sykehus og få behandling der, mens vi betaler en egenandel når vi går til legen.

Andre velferdsgoder er ment å hjelpe oss i vanskelige perioder i livet, for eksempel i forbindelse med arbeidsledighet eller ved sykefravær fra jobben. Den økonomiske hjelpen vi kan få i slike situasjoner, er ment som en midlertidig hjelp til livet vårt blir lettere igjen.

U nekima od dobara socijalnog uređenja uživa većina od nas u dugim životnim periodima. Neka od ovih dobara su obrazovanje i penzija / mirovina, koje su finansirane od strane države socijalnog uređenja. Sva djeca i mladi danas u Norveškoj imaju, na primjer, pravo i dužnost na desetogodišnje školovanje, a većina nas završi i srednjoškolsko obrazovanje . Mnogi od nas će imati sreće da ostare toliko da dožive starosnu penziju / mirovinu.

Nekim dobrobitima socijalnog staranja koristimo se možda samo jednom ili više puta u životu. U Norveškoj je besplatno liječenje u bolnici i dobivanja tretmana, dok učešće plaćamo kad idemo kod doktora.

Neke dobrobiti društva socijalnog staranja su namijenjena da nam pomognu u vezi s nezaposlenjem ili pri bolovanju na poslu. Finansijska pomoć, koju u takvim situacijama možemo dobiti, je namijenjena kao jedna privremena pomoć dok nam život ne postane ponovo lakši.

NAV

Alle kommuner i Norge har et NAV-kontor. På NAV-kontoret kan vi få hjelp hvis vi trenger å kvalifisere oss til å komme i arbeid, eller hvis vi trenger økonomisk hjelp i sykdomsperioder eller andre vanskelige perioder i livet.

I tillegg har NAV ansvaret for alle trygdeordninger i Norge. NAV har også ansvaret for sosialhjelp. NAV har ikke ansvaret for at vi får eller har arbeid, selv om det er et mål å få flere i arbeid.

NAV – Norveški zavod za rad i socijalno blagostanje

Sve opštine u Norveškoj imaju jednu NAV kancelariju / ured gdje se može dobiti pomoć ako nam je potrebna za kvalifikaciju da bi stupili u rad ili ako nam je potrebna finansijska pomoć u periodu bolovanja ili u drugim teškim životnim periodima.

U dodatku ovome, NAV u Norveškoj ima odgovornost za sva uređenja isplaćivanja socijalnog osiguranja. NAV nije odgovoran da ljudima nađe posao, iako je generalni cilj da je što više uposlenih.

Noen av hovedmålene til NAV er:

å få flere i arbeid og aktivitet, færre på støtteordninger
å bidra til et velfungerende arbeidsmarked
å gi god service som er tilpasset brukernes forutsetninger og behov

Neki od glavnih ciljeva NAV-a su:

što više ljudi u radnom odnosu i aktivnostima, a što manje ljudi na uređenjima o novčanoj podršci
doprinijeti jednom uredno funkcionalnom radnom tržištu
pružiti dobru uslugu koja je prilagođena potrebi i predispozicijama korisnika

Vilje til å betale

Hvorfor er de fleste innbyggerne i Norge villige til å være med på å finansiere velferdsstaten? Det fins flere forklaringer på dette, blant annet:

Ingen vet når de kan bli syke og trenge hjelp fra det offentlige helsevesenet. Velferdsstaten kan ses på som en forsikring, og det er trygt for folk å vite at de vil få hjelp hvis de trenger det.
Det har gradvis blitt iverksatt mange lover og tiltak som har gitt innbyggerne goder og rettigheter som det er viktig for innbyggerne å beholde.

Volja da se plaća

Zašto je većina stanovništva u Norveškoj voljna da učestvuje u financiranju države socijalnog blagostanja?
Postoje razna objašnjenja ovome, između ostalog:

Niko ne zna kada se ko može razboliti i trebati pomoć od javne zdravstvene službe. Na državu socijalnog uređenja može se gledati kao na jedno osiguranje. Narod se osjeća sigurno kada zna da može dobiti pomoć ukoliko je to potrebno.
Postepeno je sprovedeno mnogo zakona i mjera koje su stanovništvu dale dobrobiti i prava koja su za njih bitna zadržati.

En velferdsmodell

som den vi har i Norge, er dyr og krever solidaritet og vilje fra befolkningen til å bidra økonomisk gjennom blant annet å betale skatter og avgifter.

Model društva socijalnog blagostanja

koje imamo u Norveškoj je skup i zahtjeva solidarnost i volje stanovništva da, između ostalog, financijski doprinesu putem plaćanja poreza i pristojbi.

Økonomi

Alle arbeidstakere som tjener mer enn minstefradraget per år, betaler skatt. Mesteparten av skatten går til den kommunen arbeidstakeren bor i, og noe går til fylkeskommunen og til staten. Alderspensjonister og de som mottar dagpenger og andre trygder, betaler også skatt. Bedrifter betaler skatt til staten.

Ekonomija – Primanja

Svi zaposleni koji zarađuju više od minimalnog primanja, plaćaju porez. Većina poreza ide u općinu u kojoj uposleni stanuju, a nešto od toga ide Županijskom vijeću i državi. Penzioneri i neuposleni koji primaju dnevne novčane naknade i druga socijalna osiguranja, također plaćaju porez. Preduzeća plaćaju porez državi.

Vi betaler også en avgift til staten på alle varer og de fleste tjenester vi kjøper. Denne avgiften heter merverdiavgift (mva. eller moms). Den vanlige satsen for moms er 25 prosent, mens den er 15 prosent på matvarer. Det betyr at en andel av det du betaler for en vare, er en skatt som går til staten. Momsen er en viktig inntektskilde for staten. Mer enn 20 prosent av det offentliges totale skatteinntekter kommer fra momsen.

En forutsetning for at det norske velferdssamfunnet skal kunne fungere, er at flest mulig av innbyggerne er i arbeid og derfor kan bidra til systemet gjennom å betale skatt. Inntektene til staten må være større enn utgiftene.

Staten har ansvaret for en del av velferdsgodene i det norske samfunnet, for eksempel drift av sykehus. Men det er kommunene som har ansvaret for størstedelen av velferdsgodene.

Državi također plaćamo pristojbe na sve proizvode i većinu usluga koje kupujemo. Ove pristojbe se zovu PDV (mva. ili moms). Uobičajena stopa PDV-a je 25 posto, dok je 15 posto na prehrambene proizvode. To znači da je jedan dio cijene proizvoda porez koji ide državi. Više od 20 posto ukupnih poreznih prihoda javne službe dolazi od PDV-a (moms-a).

Preduvjet da bi norveško društvo socijalnog uređenja funkcioniralo jeste da je što više stanovništva uposleno kako bi mogli doprinijeti sistemu putem plaćanja poreza. Prihodi državi moraju biti veći nego njeni izdatci.

Država ima odgovornost za jedan dio dobrobiti socijalnog uređenja u norveškom društvu, na primjer za rad bolnica. Ali općine su te koje imaju odgovornost za najveći dio dobrobiti socijalnog uređenja.

Skatter og avgifter

Det norske velferdssamfunnet er hovedsakelig finansiert gjennom skatter og avgifter.
Inntektene fra skatter og avgifter er helt nødvendige for at det skal være nok penger til velferdsgodene og for at velferdssamfunnet skal fungere.

Porezi i doprinosi

Norveško društvo socijalnog blagostanja uglavnom je financirano kroz poreze i pristojbe.
Prihodi od poreza i pristojbi su neophodni da bi postojalo dovoljno novaca za dobrobiti društva socijalnog uređenja i da bi društvo socijalnog staranja funkcioniralo

Rettigheter og plikter i velferdssamfunnet

Velferdsstaten er avhengig av at alle bidrar økonomisk når de er i stand til det. Skattepengene som vi betaler går til fellesskapet. Gjennom hele livet nyter vi godt av mange ulike velferdsgoder. Alle kan komme i en situasjon én eller flere ganger i livet der man trenger hjelp fra velferdssamfunnet. Man kan komme ut for en ulykke eller få en alvorlig sykdom, man kan bli arbeidsledig eller oppleve andre kriser i livet. Da er det godt å vite at man blir tatt vare på.

Prava i obaveze u društvu socijalnog blagostanja

Država socijalnog staranja je potpuno ovisna o tome da svi koji su u stanju, daju financijski doprinos. Cijeli model je izgrađen na tome što je porezni novac, koji mi plaćamo, pravedno podijeljen i da se koristi na one kojima je to potrebno. Kroz cijeli život uživamo u mnogim raznim dobrobitima socijalnog uređenja. Svakom se može desiti, jednom ili više puta u životu, da upadne u situaciju kada mu treba pomoć. Možemo biti izloženi nekoj nesreći ili dobiti ozbiljnu bolest, ili ostati nezaposleni ili doživjeti neke druge krize u životu.

Når man er frisk og arbeidsfør, bidrar man gjennom å jobbe og gjennom å betale skatt. På en måte betaler man da tilbake det man fikk tidligere, eller det man kan komme til å trenge senere. De fleste opplever derfor dette som et godt system. I velferdssamfunnet har befolkningen økonomiske rettigheter og plikter.

Eksempler på rettigheter er sykepenger, dagpenger, introduksjonsstønad, barnetrygd og alderspensjon.
Eksempler på plikter er å betale skatt, å ikke misbruke de økonomiske ordningene og å gi myndighetene riktig informasjon om egen livssituasjon.

Kada je čovjek zdrav i u stanju da radi, doprinosi putem rada i plaćanja poreza. Na jedan način, plaćamo nazad ono što smo ranije dobili ili ono što ćemo možda kasnije zatrebati. Zbog toga većina doživljava ovo kao jedan dobar sistem. U društvu socijalnog uređenja stanovnici imaju ekonomska prava i dužnosti.

Primjeri prava su pravo na plaćeno bolovanje, dnevna novčana naknada, novčana pomoć za introdukcijski program, dječji doplatak i staračka penzija / mirovina.
Primjeri dužnosti su obaveza plaćanja poreza, ne iskorištavati finansijska uređenja i davanje tačnih informacija vladi o vlastitoj / osobnoj životnoj situaciji.

Frihet og ansvar

Alle som bor i den norske velferdsstaten, har både frihet og ansvar, rettigheter og plikter.
Vi har frihet til å velge hvordan vi vil leve livet vårt. Samtidig har vi et ansvar for å følge lover og regler slik at systemet fungerer slik det er ment.

Sloboda i odgovornost

Svi koji žive u norveškoj državi socijalnog staranja imaju slobodu, prava i dužnosti
Imamo slobodu da biramo kako želimo živjeti naš život. Istovremeno imamo odgovornost da pratimo zakone i pravila tako da sistem funkcionira kako je i namijenjen.
Istovremeno imamo odgovornost da pratimo zakone i pravila tako da sistem funkcionira kako je i namijenjen.

Historisk utvikling

Fra fattigkassa til velferdssamfunnet

Velferdssamfunnet slik vi kjenner det i dagens Norge, er et ungt system historisk sett. Det norske velferdssystemet er i dag for alle innbyggere. For 100 år siden var det ikke på samme måte. Da var det et system vi kan kalle sosialhjelpsstaten. Bare de aller svakeste og fattigste kunne få hjelp fra det offentlige, og det var store lokale forskjeller på den hjelpen som ble gitt.

Istorijski razvoj

Od siromašne (državne) kase do društva socijalnog blagostanja

Društvo socijalnog uređenja, kako ga poznajemo u današnjoj Norveškoj je, istorijski gledano, jedno mlado društvo. Prije 100 godine je bilo drugačije. Tada je postojao sistem koji možemo nazvati državom socijalne pomoći. Samo su najslabiji i najsiromašniji mogli dobiti pomoć od javne službe, a postojale su velike lokalne razlike između pomoći koja se davala.

Mange av velferdsgodene har kommet gradvis. Noen av velferdsgodene begynte å komme før 2. verdenskrig (1940–1945), men de fleste godene har blitt bygget opp i tida etterpå.

Men ett velferdsgode har lange tradisjoner i Norge: Barn har fått gratis skolegang siden 1739!

Flere av disse godene har kommet fordi arbeidstakerne har kjempet dem fram. De siste 60‒70 årene har det vært relativt bred politisk enighet om at staten har ansvar for å sikre velferden til innbyggerne.

Mnoge dobrobiti socijalnog uređenja došle su postepeno. Neke dobrobiti počele su dolaziti prije 2. Svjetskog rata (1940 – 1945), ali većina dobrobiti je izgrađena u vremenu kasnije.

Jedna od dobrobiti socijalnog uređenja ima dugu tradiciju u Norveškoj: Djeca imaju besplatno školovanje od 1739. godine!

Većina ovih dobrobiti nastala su tako što su se uposlenici izborili za njih. Posljednjih 60 – 70 godina postojala je relativno široka politička suglasnost o tome da država ima odgovornost da stanovnicima osigura socijalno staranje.

Historisk utvikling

1909: lov om sykeforsikring
1915: lov om arbeidstid (maksimum 10 timer per dag og 54 timer per uke)
1935: lov om arbeidsledighetstrygd
1937: lov om arbeidervern (med blant annet 9 dager lønnet ferie)
1946: barnetrygd blir innført
1956: syketrygd for alle
1957: yrkesskadetrygd og alderstrygd
1960: uføretrygd
1965: enke- og morstrygd
1967: lov om folketrygd

Istorijski razvoj

1909: zakon o osiguranju za bolovanje
1915: zakon o radnom vremenu (maksimalno deset sati dnevno i 54 sata sedmično / tjedno)
1935: zakon o osiguranju pri nezaposlenosti
1937: zakon o zaštitu o radu (sa između ostalog devet dana plaćenog godišnjeg odmora
1946: uveden je dječii doplatak
1956: osiguranje za bolovanje za sve
1957: osiguranje ozljeda na radu i starosno osiguranje
1960: invalidsko osiguranje
1965: osiguranje udovicama i majkama
1967: zakon o narodnom osiguranju